ZNAČAJ SARADNJE PORODICE I ŠKOLE
U PROCESU REFORME OBRAZOVANJA

Nema sumnje da od dobro organizovane saradnje porodice i škole umnogome zavisi pravilno shvatanje i praktično ostvarivanje osnovnih ciljeva odgoja. U uslovima jedinstvenog odgojno-obrazovnog djelovanja porodice i škole ne može biti, u principijelnim pitanjima, razmimoilaženja između roditelja i nastavnika u koncepciji vaspitno-obrazovnog rada, u stavovima prema učenicima, u odabiru adekvatnih metoda, sredstava i oblika rada, u izgrađivanju društvenih, moralnih i karakternih osobina, u pripremanju mladih za aktivan stvaralački rad i aktivnu društvenu ulogu, u profesionalnom osposobljavanju i usmjeravanju mladih ljudi. Roditelji i nastavnici su odgovorni za svestran i harmoničan razvoj mladih ljudi.

Roditelji i nastavnici se dogovaraju kako je moguće poboljšati materijalne uslove škole, povezati školu sa životom i učiniti je “istinskom radionicom ljudi”.
Oni obezbjeđuju jedinstveno djelovanje svih odgojnih faktora,brinu se da društvena sredina obezbijedi povoljne uslove za socijalizaciju, humanizaciju i afirmaciju ličnosti.

Roditelji i nastavnici se staraju da dijete zavoli školu i školski rad,da rado ide u školu, da sa osjećanjem zadovoljstva udovoljava školskim obavezama,da samoodgovorno djeluje u kolektivu, da se kulturno ponaša i organizovano zabavlja, da u izboru sadržaja zabave ima ukusa i da se suprotstavlja svim negativnim pojavama koje bi mogle da uspore njegov razvoj. U uslovima prisne saradnje roditelja i nastavnika moguće je permanentno pratiti rad i razvoj učenika i ukazivati mu blagovremeno na eventualne propuste i zastranjivanja i otklanjati efikasno negativne osobine koje se pojavljuju u njegovom životu i radu.

Saradnja porodice i škole doprinosi aktiviranju i osposobljavanju roditelja za pedagošku djelatnost ,omogućuje roditeljima uvid u to koliko i kako je moguće pomoći školi u njenom radu i ostvarivanju jedinstvenih pedagoških akcija. Škola upoznaje roditelje sa promjenama, reformama koje se u njoj vrše ,kako bi ih roditelji shvatili i prihvatili,da bi se kod njih suzbilo nepovjerenje prema novom. Škola ukazuje roditeljima nužnost rješavanja svih odgojnih problema u skladu sa ciljevima i zadacima odgoja,na nužnost sticanja znanja iz oblasti pedagogije, psihologije i drugih nauka, upućuje ih kako da pomognu djeci u učenju, da savladaju tehniku učenja i steknu radne navike i sl.

Škola nalazi i pogodne oblike, puteve i sredstva rada kojima prenosi ta potrebna znanja na roditelje. S druge strane roditelji treba da pružaju dragocjenu pomoć školi i nastavnicima u raznim oblastima odgojno-obrazovne djelatnosti. Ta pomoć se, pored ostalog,sastoji i u pružanju pomoći i olakšica nastavniku da upozna dijete, uslove u kojima ono živi i radi ,probleme sa kojima se bori, njegove vrline i mane, da u rješavanju vaspitnih i drugih problema škole angažuje sve zainteresovane faktore i učini ih odgovornim.
Bez prisne, iskrene i drugarske saradnje porodice i škole nema jedinstvene pedagoške akcije, a samim tim neće biti ni očekivanih rezultata.

Saradnju porodice i škole ne smiju shvatiti ni jedna ni druga strana kao slučajan, prigodan, kampanjski rad.To mora biti promišljen, organizovan i planski posao, stalna briga roditelja i nastavnika,koja ulazi u prvi plan odgojnih nastojanja. Treba postojati uvjerenje kod obje strane da se odnos učenika prema učenju i radu ne formira samo u školi,nego i u porodici. Važno je,dakle, aktivirati roditelje. Sve roditeljske akcije, koje idu za tim da unaprijede odgojne i obrazovne zadatke škole,da pomognu fizički i kulturni razvoj djece,da podupiru sva nastojanja škole,sve su to ujedno akcije za što bolju i uspješniju saradnju porodice i škole. Akcijom, radom izgrađuje se najjača saradnja.

Saradnjom se obezbjeđuju najbolji metodi odgoja,stvara kod učenika povjerenje u preduzete mjere i sigurnost odgajatelja (roditelja i nastavnika) da će uspjeti u odgojno-obrazovnom radu.

ODGOJ  U  SLOBODNO  VRIJEME

Slobodno  vrijeme  je  preostali  dio  vremena  kojim  pojedinac slobodno raspolaže   poslije  završenih  redovnih  obaveza u  školi i pomaganja  u roditeljskom  domu.  Slobodno  vrijeme  se može  posmatrati  kao  sredstvo aktivnog  odmora,  zabave i  razonode.  Pozitivno utječe  na fizički i mentalni  razvoj,  na  razvoj  kreativnih  sposobnosti  i oblikovanja  pozitivnih  osobina ličnosti.
Slobodno  vrijeme nikada nije potpuno  slobodno od obaveza,  kao što nije  rijetko da i u “obaveznom  vremenu”  postoje slobodne  aktivnosti.

Slobodno  vrijeme ima  ove pedagoške dimenzije:

• to  je oblik organizacje  učeničkih  aktivnosti s  jasno postavljenim ciljem,
• podrazumijeva  različite forme  aktivnosti,
• polazi  od  mogućnosti prirodne i  društvene  okoline,
• može  se  organizirati  prema  pojedinačnim, grupnim  i  kolektivnim  interesima  učenika,
• svi  sadržaji, oblici, sredstva  i  metode trebaju  doprinijeti  formiranju  i razvoju  zdrave  ličnosti.

“Slobodno  vrijeme je  vrijeme  u kojem  se  procesi  socijalizacije,  u  usporedbi  sa  sadržajima  i  modelima   socijalizacije  u  odgojno – obrazovnim ustanovama,  odvijaju na  slobodniji, spontaniji  i  dinamičniji  način.”(dr. Ismet  Dizdarević – Naša  škola br.21).  Pojedinac  bira  aktivnosti  u kojim  će  zadovoljiti  svoja  interesovanja  i potrebe. U interakciji sa  drugim  pojedincima i grupama  pojedinaca  doživljava  rast   ličnog  samopouzdanja,  dublje  spoznaje  svijet  izvan  sebe,  svijet  svoje  uže  socijalne  sredine.
Razvijanje kulture  provođenja   slobodnog  vremena, aktivnog  sudjelovanja  i djelovanja,  u  poplavi  mnogobrojnih  ponuda  i poticaja, ključno je pitanje  odgojnog  djelovanja. Odgojni utjecaj počinju  u porodici gdje  se  događaju   prvi spontani  odgojni procesi, usvajaju se  sistemi   vrijednosti, socijalizacija  ličnosti.

Kako  pravilno  organizovati  slobodno  vrijeme?

Pravilno organizovanje  slobodnog  vremena podrazumijeva  aktivno  učešće  u raznim  kulturnim  i  sportskim  aktivnostima. Učenici se  bave  aktivnostima  koje  su u skladu  sa  njihovim interesima,  željama   i  dispozicijama.
Treba voditi  računa  da učenik ne bude prekomjerno  opterećen   učešćem u  velikom  broju  sekcija,  što može  imati negativne  posljedice po  redovne školske  i  porodične  obaveze.

Cilj  istraživanja  koje  je  provedeno u našoj  školi  je  ispitati  kako učenici provode slobodno  vrijeme,  kao  i   uočiti  faktore  koji  utječu  na  postojeći  izbor  aktivnosti i  sadržaja  slobodnog vremena.

U ovom istraživanju  je ispitano 99  učenika, po jedno odjeljenje od V do VIII razreda  naše  škole.

Na  osnovu analize  ankete  došli smo do  sljedećih  rezultata:

1.   Anketirani  učenici  svoje slobodno vrijeme  provode u  zatvorenom prostoru najčešće gledajući TV i to: 37,33%  učenika V razreda, 24,00% učenika VII razreda 36,00%- učenika VIII razreda, i uz  kompjuter 22,22%- učenika V razreda, 50,00% -uč.VI razreda po 20,00% učenika  VII   i  VIII razreda.  Za   djecu  je  jako važno da što više vremena provedu u prirodi, na sportskim terenima, družeći se, trenirajući. Ohrabruje  podatak da  31,82% učenika VI razreda, 36,00% učenika VII razreda  i  24,00%  učenika  VIII razreda  svoje  slobodno  vrijeme provode na sportskim  terenima.
2.   Iako se samo 13,36% učenika  VI razreda  izjasnilo  da u slobodno vrijeme  najčešće  gleda  TV, 50 % tih  učenika  provede po 2 sata  ispred TV ekrana, a čak  13,36%  učenika    preko  5 sati, što ukazuje na neiskren odgovor na prvo pitanje. Po 3 sata dnevno  gleda TV 36%  učenika VII  i  40% učenika VIII razreda. Najčešće  gledaju filmove (72%- učenici VII razr.; 36%-učenici  VIII razr.)  i serije (sapunice) - 64% učenici VII razr. i 76% učenici VIII razreda. Učenici V razreda vole gledati crtane filmove, serije, humorističke filmove, zabavni, dokumentarni  i  sportski  program.
3.    Porodica kao važan  faktor odgoja  djece  bitna je i  samoj djeci, tako da su  na pitanje  s kim provode  slobodno  vrijeme   učenici V i  VII razreda  odgovorili da provode najradije sa  porodicom. Učenici VI razreda (54,54%) i VIII razreda (60,00%) slobodno vrijeme provode sa prijateljima. Nije zanemariv podatak da 14,81% učenika V razreda slobodno vrijeme radije  provodi sam/a (izolirano).
Rangirajući važne aspekte života učenici su potvrdili da im je život u porodici najvažniji, zatim  uspjeh  u učenju, pa  onda  prijatelji.
Po mišljenju  učenika  roditeljima je  važno  da  znaju  s kim  se  druže i   gdje provode  slobodno  vrijeme.
Sve ukazuje da im  je potrebna  podrška  roditelja  jer  koliko god  se  činilo da su odrasli i   samostalni  oni  očekuju  pomoć  roditelja..
4.  Zanimalo nas je šta učenici u slobodnom vremenu najradije čitaju. Ne izbjegavaju pratiti dnevne  listove, ali preferiraju časopise za  mlade  i to posebno učenici VI,VII i  VIII razreda.  Romane  i  znanstvenu literaturu čitaju  učenici  V  i  VII  razreda.

6.  Učenici su dali prijedloge  za  kvalitetnije provođenje slobodnog vremena: bolje  se  organizovati, biti dosljedan, odgovoran, manje gledati TV, smanjiti broj časova obavezne nastave, da imamo bolja  igrališta i  mjesta  za  izlazak maloljetnika…
O  načinu organizovanja slobodnog  vremena može  se govoriti na  časovima  OZ, dati da učenici istraže  prednosti i nedostatke  predugog gledanja  TV i korištenja računara, (deformacije kičme, slabljenje vida, smanjenje kreativnosti, otuđivanje…).Rezultati se  mogu prezentovati na roditeljskim sastancima. 

Zaključak

Može  se  prihvatiti  postavljena  hipoteza da učenici  nekvalitetno provode  slobodno vrijeme  jer je  potvrđeno da im neselektivno  gledanje  TV  programa  kvantitativno  oduzima  najviše  slobodnog  vremena.  Ono što na  televiziji gledaju doživljavaju kao  normalno, bez  obzira da  li se prikazuje pozitivno  ili   negativno  ponašanje. Rezultati istraživanja odnosa  nasilja  na televiziji i agresivnosti djece pokazali su jaku vezu između ova dva  faktora. Što se  televizija  više  gleda  manje se međusobno komunicira. Međutim, nije svako gledanje televizije opasno i štetno.  Ako je  dijete u  mogućnosti da sa  odraslom osobom popriča  o onom što je vidjelo usvojit  će nova  znanja ili posmatrati sadržaj TV  programa u  širem  kontekstu.
Učenici su svjesni da njihovi roditelji  vode brigu o tome s kim i kako provode slobodno vrijeme.

P U B E R T E T
svršetak  djetinjstva i početak mladenaštva  ili adolescencije

Pubertet  je  razdoblje  u životu  čovjeka  u kojem  on od  spolno  nerazvijenog bića  postaje spolno  razvijeno  biće.  To  je period  brzih  i dubokih  promjena – tjelesnih  i  psihičkih. 

Početak puberteta zavisi od nasljeđa i od utjecaja okoline. Dobro hranjena i i njegovana djeca ranije ulaze u puberetet nego slabo hranjena i zapuštena djeca. Zanimljivo je da djeca iz urbanih sredina ranije doživljavaju pubertet nego djeca iz ruralne sredine. Djevojčice ranije ulaze u pubertet (između 11. i 13. godine), a dječaci nešto kasnije (između 12. i 14. godine). Tjelesne promjene – udovi postaju duži, ramena šira, a u djevojčica proširuju se bokovi. Najmanje raste glava, ali dobiva odrasliji izgled. Kod dječaka glas mutira. Zbog naglog rasta udova “pubertetlije” postaju nespretni pri upotrebi stvari ( ispada im, razbijaju i oštećuju). 

Psihičke promjene - naglašena  emocionalnost, kritičnost prema okolini, zaokupljenost izgledom, potreba za prijateljstvom, težnja za afirmacijom, nehaj prema radu.
Period velike osjetljivosti – lahko mijenjaju raspoloženje, uzbuđuju se zbog bezznačajnih stvari, lahko  se uvrijede, neposredno poslije toga se vesele i dobro su raspoloženi. Okolina nameće zahtjeve obaveze, odgovornosti, a djeca nisu sigurna da  mogu  udovoljiti.
Zaostajanje među vršnjacima – izaziva osjećaj nedoraslosti, manje vrijednosti. Nastoje da to nadoknade na neprihvatljiv  način. Ovakvu djecu treba ohrabriti i dati im  mogućnost  da se afirmišu na drugi  način.
Nesporazumi  sa  okolinom – bit će blaži ako djeca znaju šta ih očekuje u tom periodu. Roditelji nekad ne zapažaju nastale promjene, pa se odnose prema djeci kao i ranije. To izaziva revolt  pubescenta što može se  da odrazi na njegovo ponašanje – jogunast, osjetljiv, nepovjerljiv…Porodica ih sada  ne privlači kao  ranije, izbjegavaju  društvo roditelja.  To  ne  znači da im nije  potrebna  ljubav, nježnost i prisnost. Dječija psiha  se  promijenila, a  to  roditelji uvijek  ne razumiju. Zato djeca  traže novo društvo, novu sredinu u kojoj će ih bolje razumjeti, u kojoj  će moći  da  se  izbore  za  svoj  status.
Važna  pitanja za pubescente  su  odnosi među spolovima. Odgovore traže u  časopisima, na  internetu, filmovima, ali im  nedostaje  dijalog.  

Nehaj prema radu – opada sposobnost prema radu, učenju – kampanjsko učenje, neracionalno korištenje slobodnog vremena  i energije.

Odgojne mjere

U  ovom periodu je bitno stvaranje pravilnog odnosa prema samom sebi, prema drugima, prema društvenim vrijednostima. Teške  posljedice za zdrav razvoj i formiranje  mlade  ličnosti  mogu imati prestroge odgojne mjere, kao  i pretjerana popustljivost. U prvom slučaju dijete se povlači u sebe, prikriva sve novo što se događa, stidi se. Popustljiv odnos  roditelja je, takođe, opasan jer dijete ostaje bez  podrške i motivacije.
Najbolja je ozbiljnost i dosljednost koja nije surovost,
snaga koja nije sila, ljubav koja nije slabost,
već razumijevanje,
širina koja je izraz poznavanja čovjeka i
 njegovog životnog cilja.